Vijesti
Zlatni čagalj – predator koji je već dvadesetak i više godina prisutan u Međimurju
Manje više svi elektronski i tiskani mediji objavili su početkom 2018. godine vijest da je napominjem “službeno“ odstreljen zlatni čagalj (Canis aureus moreoticus) na području kojem gospodari LD Fazan iz Draškovca. Nakon kratkog vremena došla je vijest i od LD Prepelica iz Male Subotice da su također službeno odstrelili jednog zlatnnog čagalja. U svibnju ove godine na području kojim gospodari LD Jastreb iz Domašinca, inozemni gost lovac odstrelio je jednog zlatnog čaglja. Ove godine na cesti Hodošan – Palinovec te na cesti Gardinovec -Dekanovec, zbog naleta vozila stradala su dva zlatna čaglja.
Proučavanjem zlatnog čaglja započeo sam 2017. godine, nakn što sam na jednom lokalitetu uz rijeku Dravu čuo “čudno zavijanje“. U razgovoru sa starijim lovcima došao sam do saznanja da je zlatni čagalj na području Međimurske županije prisutan više od 20 godina.
Unutar vrste Zlatnog čagalja postoji 13 podvrsta koje obitavaju na ovom dijelu Europe i Azije. Postoje još dvije vrste čaglja, uglavnom su prisutne na afričkom kontinentu (prugasti čagalj, crnoleđi čagalj).
Prema važećem Zakonu o lovstvu, Članak 9., zlatni čagalj spada u sitnu divljač te je dalje razvrstan u dlakavu divljač. Prema važećem Pravilniku o lovostaju za zlatnog čaglja nije propisan lovostaj, osim po Članku 55. Zabranjeno je loviti i uznemiravati ženku dlakave divljači kad je visoko bređa ili dok vodi sitnu mladunčad.
Svatko lovačko društvo koje u svojoj lovnogospodarskoj osnovi prijavi zlatnog čaglja kao dlakavu divljač, ima i pravo na odstrel istog. Lovci koji odstrele zlatnog čaglja a nemaju ga zavedenog u svojoj lovnogospodarskoj osnovi, takvi odstreli su ilegalni.
Nevjerovatan je podatak da hrvatska znanost, mjerodavne institucije te mediji nisu sve do 2018. godine nigdje spominjale prisutnost tog predatora na području Međimurske županije, a on je tu prisutan više od 20 godina.
Zlatni čagalj najvjerovatnije je iz Republike Mađarske krajem devedesetih godina prošlog soljeća ušao na područje Republike Hrvatske na lokalitetu zvanom Veliki Pažut (Koprivničko-križevačka županija). Zatim se je prirodnim prirastom prvo proširio na području Općine Donja Dubrava. Danas se sa zlatnim čagljem susrećem na području općina Donje Dubrave, Kotoribe, Svete Marije, Donjeg Vidovca, Donjeg Kraljevca, Goričana, Domašinca, Dekanovca, Male Subotice, Belice, Podturna i Grada Preloga.
Pojavljuje se uglavnom na područjima gdje obitava visoka divljač. Lovi pojedinačno ili u čoporu (od pet do osam jedinki), osim lovine hrani se strvinom, biljojed je, a aktivan je po danu i po noću. Vrlo je oprezan i vrlo ga je teško vidjeti zbog načina na koji nadzire svoj teritorij. Po mojim dosadašnjim iskustvima, zasigurno je najlukavija životinja koja obitavana u Međimurju. Kao najveći predator na ovim prostorima, postao je nova karika lanca u biološkoj ravnoteži.
U mojim dosadašnjim istraživanjima zlatnog čaglja po Međimurju, sakupio sam poprilično saznanja o njegovim navikama i životu te ovim putem Lovačkom savezu Međimurske županije, Lovačkim društvima i drugim zainteresiranim strankama nudim predavanje o toj fascinantnoj životinji.
Tekst, foto: Josip Horvat Majzek