Piše: Josip Horvat Majzek
Poštovani,
dana 04. lipnja 2021. godine, na portalu e-Međimurje u 10:10 objavljen je članak pod nazivom:
VELIKA POTRAGA ZA PUMOM – JOSIP HORVAT MAJZEK ‘Mislim da priča o pumi na ovom području ne drži vodu’
Nakon objave tog članka, zvali su me brojni građani te su se složili sa mojim iznešenim činjenicama vezanih uz prisutnost “takozvane pume“ na Velikom Pažutu.
Ja sam bio pozvan od strane mjerodavnih tijela i na samom početku tog sastanka među ostalim, iznio sam podatak da na tom području obitava divlja mačka (Felis silvestris).
Svima prisutnima na tabletu pokazao sam fotografiju odraslog mužjaka divlje mačke kojeg sam fotografirao na području na kojem gospodari “LD Fazan“ iz Donje Dubrave. Odrasli mačor sa repom može narasti i do metar dužine i težiti do osam kilograma.
Međutim, što se je dogodilo?
S obzirom da su taj video uradak g. Josipa Štefića snimljenog 02. svibnja, a objavljenog od 29. svibnja pa nadalje, prenesli manje više svi pisani i elektronički mediji. Pretpostavljao sam da će se s odmakom vremena prašina pomalo sleći.
Sve do petka 11. lipnja, kada su po nečijem naputku gospoda Ivica Beti, Martin Penović u elektronskom te u tiskanom izdanju (Panorama 33.) Večernjeg lista ponovno “oživjeli“ pumu pod naslovom:
OTISAK JE BIO SVJEŽ – Pronašli smo tragove pume u hrvatskoj Amazoni. Stručnjak tvrdi: Ima oko 50 kilograma
Tom objavom u Večernjem listu ponovno su podigli “nepotrebnu“ prašinu. Zvoni mi mobitel, ljudi me osobno pitaju i komentiraju: “I vidiš da je puma tu, imaju snimljene tragove, ženka je, i teška je 50 kg“.
Stoga sam se danas odlučio da napišem ovaj tekst u svrhu da sveukupna javnost ima pravo znati istinu!
Poštovana gospodo Beti i Penović svaka vam čast, “dobro ste odradili posao a da nije prvi april“. Bez obzira što se u vašem članku spomijne i moje ime a da me nitko od vas nije kontaktiro. Očito ste zagrizli na ono sa pljenom, a za to imam čvrste argumente (košuta)? Očekivao sam da će me netko iz medija ili zainteresiranih strana sa ovom problematikom nešto i pitati, ali očito je napravljen “račun bez krčmara“.
Ne znam kako se je dao nasamariti jedan tako iskusni veterinar kao što je g. Branimir Reindl, bez da je bilo što provjerio u vezi fotografija otisaka snimljenih uz obalu rijeke Drave?
Do danas je taj tekst u elektronskom izdanju vidjelo oko 30 000 čitatelja i dato je devet komentara. Istog tog 11. lipnja ne znam koliko je pročitalo u tiskanom izdanju taj isti tekst u Večernjem listu. Čudi me to da nitko od njih nije otišao na internet, i da pogleda kako izgleda trag od pume (Puma concolor) te ga usporediti sa onim što su gore navedena gospoda fotografirala u “hrvatskoj Amazoni“ te objavila. Samo da napomenem da se teritorijano Veliki Pažut nalazi u Koprivničko – križevačkoj županiji. Uredništvo je otišlo i korak dalje, pa su unutar članka koji se nalazi po cijeloj stranici 33, metnuli topografsku lokaciju sa piktogramom otiska od neke životinje iz porodica pasa (vide se kanđe) a ne mačke.
Nadalje, apsulutno je točan podatak da se na tim fotografijama radi o svježim tragovima, ali čijim?
Ja iz tih objavljenih fotografija jasno mogu utvrditi da ti tragovi pripadaju zadnjim šapama dabra (Castor fiber), koji svakog sumraka izlazi na kopno. Može se ih fotografirati bilo gdje uz rijeke Muru, Dravu, Plitvicu, Bednju i njihove pritoke, kanale ili stare rukavce.
Dabar je na tom području ispušten procesom reintrodukcije od listopada pa do prosinca 1997. godine, u sklopu projekta “Dabar u Hrvatskoj“ od strane Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije iz Zagreba.
Kao dokaz tome prilažem presliku 36. stranice knjige “DABROVA PRIČA“ koju sam trojezično (hrvatski, njemački, engleski) na 160. stranica, A4 formata objavio 2014. godine, a recenzenti knjige su ugledni hrvatski i svjetski stručnjaci za dabra: Prof. dr. sc. Marijam Grubešić te mr. sc. Gerhard Schwab. Cijela knjiga posvećena je životu dabrova na našim područjima.
Za one koji možda neznaju da puma spada u porodicu mačaka, a sve mačke pa tako i puma prilikom kretanja po tlu imaju uvućene kanđe na šapama. Samim time na otiscima u pijesku, blatu ili snijegu ne vide se otisci kanđi, kao na primjer kod pasa, lisica, jazavaca, medvjeda…., ili u ovom slučaju objavljenim fotografijama dabra, kod kojih je to pravilo.
Čakovec, 24.06.2021.
Tekst, foto: Josip Horvat Majzek
Naslovna foto: Studio Vipro/Josip Horvat Majzek
Fotografije dabrovog stopala
Preslika 36. stranice knjige DABROVA PRIČA. Otisak u blatu ljudskog stopala u odnosu na dabrovu zadnju šapu. Kod dabrove šape uočljive su izražene kanđe.
Stavovi izneseni u ovom tekstu isključivo su osobni stavovi autora.
